• Author / Uploaded
• enddddddd

Citation preview

PRVI MONOLOG

Žana Želim biti sama. Ne mogu biti pokraj drugih ljudi. PAUZA Uplašim se, osjećam se kao da ne mogu disati. PAUZA Ja samo trebam biti sama, Doktore. Vas zapravo nije briga za mene, vi samo radite svoj posao. I jednom kad mi bude bolje, samo ćete me zaboraviti i prijeći na drugu osobu. OŠTAR POGLED Vi ste baš kao i svi ostali. SUMNJIVO Vjerojatno niste godinama brinuli ni o kome. To bi bilo neprofesionalno, zar ne? PAUZA, SMIRENJE Molim vas samo me pustite! Ja znam što meni treba bolje nego vi! JOŠ LJUĆE Vi niste Bog! Vi nemate tu moć da izliječite sve, ja znam što vi možete i ne možete! Idi, gubi se! DUGA PAUZA, PLAKANJE Nikog zapravo nije briga, zar ne? Vi mislite da mi možete pomoći, promijeniti me PAUZA Ljudi bi trebali popravljati ono što je slomljeno. ŽESTOKO Rekla sam da ne želim više pričati! Pustite me na miru! Ne moram ja vama ništa govoriti! Nisam malo dijete! POKRIJE SE RUKAMA I PLAČE, ONDA SE SMIRI Toliko je toga što vi ne znate POGLEDA GORE Kad bih barem mogla letjeti. Vama predajem sve zemaljske brige, ja pripadam nekom drugom svijetu. POKAŽE NA ZVIJEZDU Da sam barem zvijezda, nikad ne bih bila usamljena. KRATKA PAUZA Ona je tako slobodna, nitko te ne možedotaknuti ili povrijediti, jednostavno blistaš. PAUZA Ljudi ne vole kad blistaš, zato zvijezde i jesu tako visoko. Ljudi misle da je svjetlost uvredljiva. PAUZA-POGLED I OSMIJEH PREMA SUNCU Moja majka je sada zvijezda. Uvijek sam bila nalik njoj, ali zvijezde ne vole mjesta gdje ne dobro sjajiti, pa se ugase, i više nikad ne sjaje. PAUZA, RASTE TUGA Želim biti zvijezda. Zvijezde imaju značenje. Zvijezde razumijem.