• Author / Uploaded
• Jasmina Korjenic

Citation preview

BLUE ROSE I have a blue rose in my garden Which blooms often, I love the rose and watch it daily Without absence, I got it as a gift from my mother Whom I love much, The rose is magnificent & has smell Which attracts all, Everyone who visits my garden Envy on my rose, The little cute rose has calm look that Bust my stress; It often smiles at me and make me feel Happier than ever; When my rose withers away, my mind is Affected with woes; But when the rose blooms once again I become delighted. I have a blue rose in my garden and I love the rose so much Rose has color of your eyes so that's why! The little cute rose is like you Beautiful and very blue. It often smiles at me and make me feel happier than ever ; just like you do. And when my rose withers away, I feel sad and blue. But when the rose blooms once again I'm smiling all day. I want my blue rose always to be in my garden With no change. So, what you say?

The rose seems to understand me and Behaved like a friend I am very happy to have a rose like that Which is very special. I became selfish with my rose and didn't Allow one to see it But, I was sincere with my relation with My lovely rose. Roses which often catch our mind should Be little peculiar A rose like blue is very interesting theme and Owing it is a best thing. Also, I think growing a blue rose in your garden Is something necessary. Even after long time there was my rose Still in my garden,

I didn't forget to water or feed it because I love my blue rose. The rose has changed times which happened, Throughout my life. It has given many happy moments which, I didn't expect. I want my blue rose always to be in my garden With no change.

STREPNJA - Desanka Maksimovic Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka da volim i zelim oka tvoja dva. Jer sreca je lepa samo dok se ceka, dok od sebe samo nagovestaj da. Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi ova slatka strepnja, cekanje i stra'. Sve je mnogo lepse donde dok se trazi, o cemu se samo tek po slutnji zna. Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu? Izdaleka samo sve k'o zvezda sja; izdaleka samo divimo se svemu. Ne, nek' mi ne pridju oka tvoja dva.

Pero Zubac - Ne bira se ljubav Ne bira se ljubav kao ni smrt. Sve je u knjigama duboko pod morem zapisano. Jezikom neznanim nama, nebesnim pismenima. Niti se odupreti moze niti preskoèiti dan. Kao to ne mo e tuði san usniti niti okom drugim videti. Voleo bih da nisi ti ona koju u ovom èasu volim.

Pablo Neruda - Svidjas mi se kad sutis Sviða mi se kad uti jer si kao odsutna, i èujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te. Èini mi se kao da su ti letjele oèi i èini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta. Kako su stvari sve ispunjene du om mojom izranja iz stvari, ispunjena du om mojom. Leptirice sna, du i mojoj si slièna, i slièna si reèi melanholija. Sviðas mi se kada uti i kad si kao udaljena. I kada kao da se ali , leptiricu u gukanju. I èujes me izdaleka, i glas moj ne dosti e te: Pusti me da utim s muèanjem tvojim. Pusti me da ti govorim takoðe s tvojom utnjom jasnom kao sveæa jedna, prostom kao jedan prsten. kao noæ si, utljiva, zvezdana. utnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna. Sviðas mi se kad utis jer si kao odsutna. Udaljena i bolna kao da si umrla. Jedna reè tada, osmeh dovoljan je jedan. I veseo sam, veseo to nije taèno.

Mika Antiæ - Romansa - Jesi l moje Najmoje? - Jesam tvoje Najtvoje. - Da ti sviram u u ima? - Da mi kupi dve firange od cica. Al' da budu na cvetiæe. - Da zakaèim vilju kama na ragastov od pendzera. - Da me mrze sve kom ije. - Da ja imam samo tebe. - Da ti ima samo mene. - Da ne udje ni Mesec ni Sunce. Da u sobi bude jedna crkva. Da gledamo kroz taj pendzer, kroz taj pendjer pun cvetica, da je ivot ne to na e, najna e. - Da je ivot ne to tako lepo kao u samoposluzi "Zvezda". - Jesi l moje? Najmoje? - Jesam tvoje. Najtvoje

Sesil abo - Podji Podji kud bilo put neba, put mora, na lednik ili siði u ravnice. Tra i ta bilo rad lepotu ljubav!

Uèini to sa du om punom snova i svetlosti sa du om punom dobrote i snage za pra tanje. Ako se veæ desi da padne ustani! iznova kreni iznova poèni, uporno, mirno, kao to to rade deca na pla i gradeæi od koljki morskih i ljunka brodove koje prva plima zbri e a deca novu laðu,dvorac novi naprave opet veæ sledeæeg jutra. Poði, uprkos svemu! Samo, okonèaj zapoèeto delo! Voli i stvaraj! Kuj! Prekuj zemlju, nebo i more! Ali okonèaj zapoèeto delo. I delo tvoje nek lepotom zraèi!

Matija Beækoviæ Ako jednom stavis na gramofon moje srce, Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao: "Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zamlji, Da li je tamo vec i mozak covecanstva?" Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio, Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi, Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno, Dok sam s tobom govorio telefonom Moja krv je tekla zicom do tvojih usta I telefonska mreza se pretvarala u krvotok,

Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu, Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu, Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje, Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene. Ja, sin zenin, kceri covekova, tebi sam ovako govorio: "Ako eksplozija provetri utrobu zemlje Izletece iz nje kamenje vece od nase planete, Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani, Kao konstrukcije porusenih hangara, Kao kosturi konja na nekoj visoravni. " Neka mi bude zabranjeno da te volim, Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe. Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu, Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu! Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma, Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona. Sve sto je receno o buducnosti, Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo. Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove, Sve to ne bi bilo besmisleno. Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi, Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom, Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi Zato sto me volis ja volim sve ostalo, I nikome ne zelim zlo. Moja ljubavi, digla si me toliko visoko Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo! Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima, Da si muskarac imao bih najboljeg druga! Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe, Neka nice drvece koje niko nije posadio. Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica, Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle, Nego kakve god i kolike god hoce, Neka se slonovi uvuku u misje rupe! Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu, Neka najjaci glasovi sruse sve plafone, Neka se nebesa otarase snega i kise, Neka sve ostane cisto i slobodno, Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila, I neka se proglasi ludakom Svako ko pomisli da te vise voli!

ispunjena zelja Dodirne mi srce

A onda nestane . Pru a mi ruku A onda prestane . Pusti me da sanjam I tad me probudi . Udijeli mi milost A tad me pogubi ! A ja bih da te ljubim -a ti si daleko Ja bih da te budim a budi te drugi netko. Ja bih da te sanjam, u nocima bez kraja, Ja bih da me ljubi dok zora noc osvaja Ja bih da prepozna sve

to nas spaja,

da moj si put do raja. Ja bih da si blizu, da prati

me ko sjena,

Ja bih da sam tvoja Ispunjena elja

Mea Culpa

Priznajem! Lagala sam svet da ni ta mi nije. Da ista sam ona èije lice pamte. Obmanula prostor i promakle sate. Æutala istinu pred Porotom pravde. Mea Culpa! Isu ila mora, podvezala reke ispod samog toka, jezerske vode usahla sa gora. Ispra vila eljom vrh planine bedne, pokosila livade i pa njake medne. Ugasla mesec i zvez de bele. Sunce u malenu aku skrila. Da bih sa njim bila. Mea Culpa! Obila sam reze na vratnici sreæe. Æelije tuge stopila na plamenu sveæe. Razbila katanc e i pustila dan. Sebe prodala za jedan san. Mea Culpa! Ukrala sam svemir da ga njemu dadnem. Sa nebom u d epu, pred njega da padnem. Ponornici svetla zatvorila puta, da mi ljubav, sa njom, ne odluta. Mea Culpa! Ubila sam pro lost. Bez stida. Bez srama. I sve sam svoje, njemu dala. Mea Culpa!

I u opasnosti. I kad se veseli . Na moru. U gorama. Danas. Juèe. I sutra. I danju i noæu. I u proljeæe to dolazi. I danas. I juèe. I sutra. I danju i noæu. I u proljeæe

to dolazi.

lirski razgovor -Reci kako me volis. -Hocu. -Reci. -Volim te na suncu. I volim te u senci.Volim te u sesiru.I volim te u zaketu.Kad vetar duva napolju.I kad si na banketu. U zovama u brezama, kraj maline i klena .I kada spavas .I kad radis povijena. Volim te kad jaje lepo mutis. Volim te cak i kad kasiku ispustis.I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice .I od pocetka. I kad kosu svoju cesljem lepo delis. I u opasnosti. I kad se veselis. Na moru. U gorama.U kaljacama. Bosu. Danas. Juc e. I sutra.I danju i nocu.I u prolece kad dolaze nam laste. -A leti kako me volis? -Kao srz leta , zna se. -A da li me volis u jesenje dane. -Cak i onda kad gubis kisobrane. -A kada se zimi posrebre prozori. - Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A i za prozora sneg. I vrane na snegu.

Oriah Mountain Dreamer - The Invitation It doesn't interest me what you do for a living. I want to know what you ache fo r and if you dare to dream of meeting your heart's longing. It doesn't interest me how old you are. I want to know if you will risk looking like a fool for love, for your dream, for the adventure of being alive. It doesn't interest me what planets are squaring your moon. I want to know if yo u have touched the centre of your own sorrow, if you have been opened by life's betrayals or have become shrivelled and closed from fear of further pain. I want to know if you can sit with pain, mine or your own, without moving to hid e it, or fade it, or fix it. I want to know if you can be with joy, mine or your own; if you can dance with w ildness and let the ecstasy fill you to the tips of your fingers and toes withou t cautioning us to be careful, be realistic, remember the limitations of being h uman. It doesn't interest me if the story you are telling me is true. I want to know i f you can disappoint another to be true to yourself. If you can bear the accusat ion of betrayal and not betray your own soul. If you can be faithless and theref ore trustworthy. I want to know if you can see Beauty even when it is not pretty every day. And i f you can source your own life from its presence. I want to know if you can live with failure, yours and mine, and still stand at the edge of the lake and shout to the silver of the full moon, 'Yes.' It doesn't interest me to know where you live or how much money you have. I want to know if you can get up after the night of grief and despair, weary and bruis ed to the bone and do what needs to be done to feed the children. It doesn't interest me who you know or how you came to be here. I want to know i f you will stand in the centre of the fire with me and not shrink back. It doesn't interest me where or what or with whom you have studied. I want to kn ow what sustains you from the inside when all else falls away. I want to know if you can be alone with yourself and if you truly like the compa ny you keep in the empty moments.

Poziv

Mene ne zanima kako zaradjujes za zivot. Ja zelim da znam za cim zudis i da li se usudjujes da sanjas o tome da ispunis ceznju svoga srca. Mene ne zanima koliko godina imas. Ja zelim da znam da li ces rizikovati da ispadnes budala zbog ljubavi, zbog snova, zbog avanture koja se zove biti ziv . Mene ne zanima koje planete uticu tvoj Mesec. Ja zelim da znam da li si dodirnuo srediste spostvene tuge, da li su te zivotna razocarenja otvorila ili si se skvrcio i zatvorio iz straha od daljeg bola! Zelim da znam mozes li sedeti sa bolom, sa bolim mojim ili svojim, ne meskoljeci se da ga prikrijes ili umanjis ili izbrises. Zelim da znam mozes li drugovati sa radoscu, sa radoscu mojom ili svojom ; Mozes li se prepustiti divljem plesu i dopustiti da te zanos preplavi do samih vrhova prstiju i ne upozoravati nas da budemo pazljivi, da budemo realisticni, niti da se setimo svih ljudskih ogranicenja. Mene ne zanima da li je prica koju mi kazujes iskrena. Ja zelim da znam mozes li razocarati druge da bi bio iskren prema samom sebi ; mozes li podneti optuzbu izdaje i ne izdati spostvenu dusu. Ja zelim da znam mozes li biti veran te stoga dostojan poverenja. Zelim da znam mozes li videti lepotu cak i ako nije lepa svaki dan. Zelim da znam mozes li ziveti sa promasajem, sa promasajem svojim i mojim, i jos uvek stajati na rubu jezera i srebrnastoj mesecini uzvikivati To ! Mene ne zanima gde zivis ili koliko para imas. Ja zelim da znam mozes li se dici posle noci bola i ocaja, Iscrpljen, satrt do srzi, i uraditi ono sto se mora uraditi za decu. Mene ne zanima ko si ti ni kako si se obreo ovde. Ja zelim da znam hoces li stati u srediste ognja zajedno samnom i ne ustuknuti. Mene ne zanima gde si ili sta si ili sa kim studirao. Ja zelim da znam sta je to sto te drzi iznutra, u trenucima kada se sve ostalo rusi. Ja zelim da znam mozes li biti sam sa sobom; i da li zaista volis drustvo u kome se nadjes u trenucima praznine.

Volim te - Iskra Tanodi Sjedni. Ne tu. Preko puta. Moram te vidjeti.

Ne, ne prekidaj me. Suti. Pusti me da ti kazem ono sto sam vec trebala reci. Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska. Zbog nedolaska. Jer, ako kasnis samo pet minuta srce mi je u dlanu i moja me ljubav ili mozda strah boli. I zato ne smijem kasniti. Vec sutra moze biti kasno. A nisam ti jos rekla kako i koliko te volim. Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima. Volim te smijehom i suzama. Volim te tugom i brigama. Ne. Ne gledaj me zastraseno. Ljubav, ma kakva bila: neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna prava i zauvijek... Boli. Kad dolazim, pitam se cekas li me. Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata. Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka, svjetla. A nisam ti rekla: najvise se bojim vremena koje ne ceka. A ja kasnim. Volim te. I volim sve sto si ti. Tvoje oci pitajuce. Tvoj smjesak oprastajuci. Tvoj korak ohrabrujuci. Volim tvoju nesigurnost. I moja je najcesca. Bore na tvom licu i moje su. I u tom trajanju ne znam da li sam ucinila sve za tebe ljubavi moja.

Ako - Radjard Kipling Ako mo e da ostane hladnokrvan kada svi oko tebe gube glavu, a tebe za to krive. Ako mo e da veruje sebi kada svi sumnjaju u tebe, ali da im oprosti te sumnje. Ako mo e da èeka , a da se ne umori Ili od toga to te la u, kad se sam ne slu i la ima.

od èekanja.

Ili, ako te mrze, da ne podlegne mr nji, a ipak da se ne èini previ e dobrim ili previ e mudrim. Ako mo e da sanja , ali da snovi ne postanu tvoj gospodar. Ako ume da razmi lja , ali da tvoj cilj ne budu samo misli. Ako ume da se suoèi i sa trijumfom i sa porazom, i da sve te varalice na isti naèin prihvati . Ako mo e podneti da èuje kako istinu koju si èekao izvræu u la , da bi napravili zamku za budale. Ili da gleda kako se stvari kojima si dao ivot ru e, i da se sagne i da ih ponovo gradi veæ izlizanim alatom. Ako mo e da saèini jednu jedinu gomilu od svih svojih dobitaka, i da sve rizikuje na jednom okretu ruleta, i da izgubi , i da opet poène ispoèetka, a da nikad, ni dahom, ni reèju, ne pomene svoj gubitak. Ako mo e da primora svoje srce, svoju hrabrost, svoju ilavost da slu e i dalje dugo, po to su veæ propali, i da tako istraje i onda kada u tebi nema nièeg vi e izuzev volje koja ti ka e: istraj. Ako mo e da se dru i sa gomilom, a da saèuva svoju vrlinu. Ili da eta sa kraljevima, a da ne izgubi oseæaj za stvarnost. Ako te ni neprijatelj, ni voljeni prijatelj ne mo e povrediti. Ako ti sve ljudstvo znaèi, ali niko previ e. Ako mo e da ispuni minut neopra tanja, Vredno èu daljine koju za ezdeset sekundi preðe dugopruga , tvoja je Zemlja i sve to je na njoj,

i tavi e, biæe sine moj!

ÈOVEK,

Ljiljana Matkoviæ-Vla iæ - Ti ostaje I kad svi odu napu tajuæi svoja mjesta u srcima voljenih, ti ostaje , Gospodine. I kad pusto zamijeni radost u predveèerje nada, ti ostaje , Gospodine. I kad se svijet promijeni, a prijatelji i èeznu na svome putu, ti ostaje , Gospodine. I kad na obzorju za sva oèekivanja èista praznina blista, ti ostaje , Gospodine.

Vjerovati? Jesam li mogla sebi nanijeti veæu bol?

NIÈIJA ene se dele na nièije, neèije i svaèije. Ti si nai ao na nièiju. Bolje bi mnogo bilo da si nai ao na neèiju. Jer neèija je neèija, navikla je da pripada, pa kako je jednom bila neèija, mo e postati i tvoja. A ova to je vazda nièija, ni na ta nije navikla. Nije ni morala da se navikava. A ti misli - dobro je: nièija je slobodna. Pa, nièija je ba i nièija zato to tako voli slobodu i to nikad ne bi postala neèija. Svaèija je isto neèija, samo to je previ e neèija, ali uz dobre razloge mo e postati umereno neèija, pa opet mo e postati samo tvoja. Pa èemu onda osmeh to sam ja nièija kad je to, zapravo, najgore to mo e da ti se desi?

Ispovest jedne antimoderne devojke Moderna devojka ljubi kroz zube. Ne nosi gacice ispod mini suknje. Moderna devojka ne misli o njemu. Ona poklanja grudi i kosu vetru. Moderna devojka lenjo stoji na prozoru. Gleda nehajno niz ulicu, pljucka na noc. Moderna devojka nikada Ne telefonira njemu. Moderna devojka ne vidi nikog. Ona nokautira pogledom. Ona mrvi na dlanovima neznost. Moderna devojka sedi cvrsto na zemlji Na cvrstom i zategnutom dupetu. Moderna devojka ne prepoznaje mirise suparnica.

Ona ne strahuje od prevare i druge zene. Moderna devojka ume da ne vidi. Ume da ne misli, ume da ne cuje. Modernu devojku poklanjam njemu. On je takodje moderan muskarac. A ja sam neka starovremena, Arhivski uzorak. Sa usnama sto se smeju veri i nadi, Sa telom koje bi samo neznost da mami. Ja sam devojka koja ne ume da ceka Ulizujuci se mudro obmani, lazi. Ja sam devojka koja bi da se ljubi, Koja bi da misli, da se smeje, Devojka koja trazi nekog sebi slicnog Koji ce umeti da je oseti i vidi, Bez zelje da je od glave do pete promeni. Ukratko ja sam antimoderna. Volim da pisem ljubavna pisma. Jos vise da ih citam. Ali nikad ih ne dobijam. Zato ih sama sebi saljem i izmisljam. Pa se topim od milja Kao sladoled na suncu, dok ih citam. Mozda sam ja caknuta. Ali ja umem da glumim modernu devojku. I uglavnom svi i misle da sam moderna. I mogu iz dana u dan da menjam tip, kostim za mimikriju, i da nateram sebe da budem srecna. Ja sam devojka za muskarca uramljenog U sredinu stare retusirane slike, Za belosvetsku muskarcinu koji je jak Kao grom i lekovit kao melem. I koji nikad ne odasilje otrovne strele, Vec igra pikado sa vremenom i Koji se smeje, smeje, smeje. Ponoc je odavno prosla. Osecam hladan miris zore. A ja jos ekam da pojavi se ovaj moj moderni muskarac. Da pogleda me blago moderno, Blago podatno. I da mu se siroko osmehnem. Pored njega, znam, biu usamljena Bas kao i ove noci Dok slusam o njegovim podvizima, O uspehu, o neprijateljima, i preprekama, Uz veliku sansu da i sama postanem moderna I za ljubav blago, koketno nezainteresovana.

POSTOJI SIGURNO NEKO Postoji sigurno neko Ko me jednom ubio A zatim oti ao Na vrhovima prstiju Ne naru iv i svoj savr eni ples. Zaboravio me polo iti na krevet I ostavio me da stojim Svezana èvrsto Na putu Sa srcem zarobljenim kao i pre S oèima nalik Na njihov odraz u vodi jo èist. Zaboravio izbrisati lepotu sveta Oko mene Zaboravio sklopiti moje oèi gladne I dopustio im tu pustu strast.

Ne, nije to bila ljubav Malo smo se gledali, malo smo se smejali, malo smo pricali i malo ljubili. Ne, nije to bila ljubav! Mislio si da te nisam volela, mislila sam da me nisi voleo ipak: rastanak je nekako cudno boleo

Ja i ja - Desanka Maksimovic O kad bih mogla samo jednom ja nekuda iza bregova pobeci od sebe. Sasvim sama i vedra projurila bih kroz sume, razgrnula livadi nedra. U zivot bih se zagnjurila, svakom bih ruku pruzala. Sa strascu bih se pozurila: da vidim u zivotu kako je, dusa necija ako je za radost stvorena. Jer od rodjenja sa mnom, ma kud se makla, idem ja vecno sumorna. A meni se uvek dopadalo: kad su tice kroz noc letele, kad je lisce tiho opadalo; kad su senke u sen sletale, kad me ljudi nisu voleli, kad su stvari dusi smetale. Oduvek je jedna ja slutila kobi, suze i bolove, i radosti moje sve pomutila. Oduvek me slatko zlostavljala: ni u sumi, ni u ljubavi, ni u radu ni caska me nije ostavljala. Znam, umrecu i ostaricu; a nju uvek mladu, uvek zednu bolova na zemlji ostavicu.

Joca - Antic Jesi l' cuo da ce sutra padati dinari s neba? - Nisam. A je l' verujes da ima tica sto donosi kolace? - Ne verujem. Jesi l' cuo da ima negde gde je stalno leto? - Nisam. A jel' verujes da u radiju zive mali ljudi? - Ne verujem. Pa mars onda iz naseg sokaka kad ne umes da sanjas. Da te pokrljam na pola, kao lebac! Eto!

Zaboravi Zaboravi Zaboravi Zaboravi Zaboravi

-

da smo se ikada sreli da me poznas ti sve moje rijeci upucene tebi da na ovom svijetu postojim

Zaboravi Zaboravi Zaboravi Zaboravi

-

sta sam ti pricala sve sto sam govorila sto sam ti pjevala moje zelje koje sam ti priznala

Zaboravi Zaboravi Zaboravi Zaboravi

-

ne ne ne za

sjeti se mene pomisli na mene pozdravi me vise tebe ne postojim vise

Zaboravi - Rade Serbedzija Ako me sretnes negdje u gradovima stranim, Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,

Sretni me, Kao da me sreces prvi put. Nismo li se mi vec negdje vidjeli, Kazi... i zaboravi. Zaboravi dane koje smo nekada zajedno..., I noci zaboravi... Gradove kojima smo mijenjali imena, I ucrtavali u karte samo nama dostupne... Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali, uvali mirnih voda. Otok nas i ime broda pjesnika koji nas je tamo nosio... Zaboravi da si ikada rekla da me volis, I kako se nikada, nikada, necemo rastati. Treba zaboraviti naslove knjiga Koje smo zajedno citali, Filmove koje smo gledali, Hemfri Bogarta i Kazablanku, Narocito zaboravi. Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca, I onaj nas poljubac na kisi Za koga bi znala reci: "Nikada necu zaboraviti". Molim te zaboravi... I kada ti kazem da zaboravis, Kazem ti to zato sto te volim Kazem ti to bez gorcine, Otvori oci ljubavi, Nasim gradom prosli su tenkovi. Odnijeli su sobom sve sto smo bili, Znali..., imali... Zato... Zaboravi. Cemu sjecanja...? Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu, Iznova cvjeta svakoga proljeca. Nasmijesi se jutru koje dolazi, Zagrli bjelinu novih dana i zaboravi. Kasno je vec dragana, hocu da kazem, zreli smo ljudi, To jest, nismo vise djeca I znam da nije lako, I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj, Molim te,.. pokusaj... zaboravi! I ako me sretnes negdje u gradovima stranim, Po kojima se muvam u posljednje vrijeme, Sretni me, kao da me sreces prvi put; Nismo li se mi vec negdje vidjeli, Kazi... i zaboravi.

Molim te, poslusaj ono sto ne kazem - Charles C. Finn Nemoj da te zavara izraz moga lica. Jer, nosim masku, tisuce maski, maske koje se bojim skinuti, a nijedna od njih nisam ja. U pretvaranju sam pravi majstor, ali ne daj se zavarati. Za ime Bozje, ne daj se zavarati. Pretvaram se da sam siguran da je sve med i mlijeko u meni i oko mene da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra da je sve mirno i da sve kontroliram i da ne trebam nikog. Ali, ne vjeruj mi. Mozda se cini da sam smiren, ali moja smirenost je maska uvijek promjenjiva i koja sakriva. Ispod nje nema spokoja. Ispod nje je zbrka, strah i samoca. Ali, ja to sakrivam. Ne zelim da itko zna. Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti i da ce me otkriti. Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio nonsalantno, sofisticirano procelje, da mi pomogne da se pretvaram, da me zastiti od pogleda koji zna. Ali bas takav pogled je moje spasenje. Moja jedina nada i ja to znam. Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje. Ako slijedi Ijubav. To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga, od zatvora sto sam ga sam sagradio, od prepreka sto ih sam tako bolno podizem. To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe, da uistinu nesto vrijedim. Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se. Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje, da nece uslijediti Ijubav. Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati, a tvoj bi me smijeh ubio. Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim, i da ces ti to vidjeti i odbiti me. Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja sa sigurnim proceljem izvana i uplasenim djetetom unutra. Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski, a moj zivot postaje bojiste.

Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora. Kazem ti sve, a zapravo nista, i nista o onome sto je sve, i sto place u meni. Zato kad sam u kolotecini, neka te ne zavara to sto govorim. Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem. Sto bih volio da mogu reci, sto zbog opstanka moram reci, ali sto reci ne mogu. Ne volim nista kriti, Ne volim igrati umjetne, lazne igre, zelim prestati s igrama. zelim biti iskren i spontan te biti ja, ali mi ti moras pomoci. Moras pruziti ruku cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim. Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca. Samo me ti mozes prizvati u zivot. Svaki put kad si Ijubazan, njezan i kad me hrabris, svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines, moje srce dobije krila, vrlo mala krila, vrlo slaba krila, ali krila! Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene. Zelim da to znas. Zelim da znas koliko si mi vazan, kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe ako tako izaberes. Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem, samo ti mozes ukloniti moju masku, samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike, i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora, ako tako odlucis. Molim te odluci. Ne mimoilazi me. Nece ti biti lako. Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove. Sto mi blize prides to naglije mogu uzvratiti. To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige, ja sam cesto nerazuman. Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem. Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova, i tu lezi moja nada. Molim te pokusaj pobijediti zidove cvrstom rukom jer dijete je vrlo osjetljivo. Tko sam, mozda se pitas? Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro. Jer ja sam svaki covjek na kojega naides i ja sam svaka zena na koju naides.